|
Premda je stvaralaštvo S. S. Kranjčevića vrlo slojevito, mnogi se njegovi analitičari slažu kako se njegov razvojni put shodno objavljenim zbirkama može do stanovita stupnja ipak shematizirati.
Prva njegova zbirka, mladenačke Bugarkinje (1884) u bitnom se naslanja na tradiciju iz koje je Silvije izrastao. Ipak, neosporno je da se već u tim ranim stihovima jasno može nazrijeti ona titanska snaga Silvijeva stiha očitovana u središnjoj zbirci Izabrane pjesme (1898).
Ta je zbirka sasvim sigurno najjači argument Silvijeve pjesničke snage i prodornosti, stihovi u kojima je on, nakon prve zbirke, dorastao do sebe sama.
Simbolični naslov treće zbirke Trzaji (1902) govori da on u tim stihovima nema više nutarnje titanske snage, i da je zapravo na zalazu. Premda je do njegove smrti od tada preostalo još šest godina, bila je to posljednja zbirka što ju je objavio za života.
Posljednja zbirka nazvana jednostavno Pjesme (1909) izišla je nakon njegove smrti.
|
